- jezičav
- zungenfertig, wortgewandt; geschwä'tzig; vorlaut; j-ost Zungenfertigkeit f (-), Wortgewandtheit f (-); Schwatzhaftigkeit f (-)
Hrvatski-Njemački rječnik. 2014.
Hrvatski-Njemački rječnik. 2014.
jèzičav — prid. 〈odr. ī〉 koji ima dug jezik; oštar na jeziku; lajav … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
jezičav — jèzičav prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji ima dug jezik, oštar na jeziku; lajav ETIMOLOGIJA vidi jezik … Hrvatski jezični portal
jezìčavo — pril. na jezičav način; brbljavo, lajavo, blebetavo … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
jèzičavac — m (jezìčāvka ž) 〈G āvca, V āvče, N mn āvci〉 onaj koji je jezičav … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
jezičavo — jezìčavo pril. DEFINICIJA na jezičav način; blebetavo, brbljavo, lajavo ETIMOLOGIJA vidi jezik … Hrvatski jezični portal
jezičavac — jèzičavac m <G āvca, V āvče, N mn āvci> DEFINICIJA onaj koji je jezičav ETIMOLOGIJA vidi jezik … Hrvatski jezični portal